Predstava „Yira, yira“ je nastala u suradnji autora Brune Isakovića i Nataše Rajković s izvođačicama/ima, seksualnim radnicama/ima i queer aktivistkinjama/ima iz Argentine: Juan Ejemplo, Leandra, Pichón Reyna i Sofía Tramazaygues. Njihove osobne priče otkrivaju nam mnoge skrivene aspekte prostitucije, a seksualni rad pritom se pokazuje u previranju između osobne odluke i životnih okolnosti. Govoreći o prostituciji, u društvu koje žudnju i seksulani užitak odvaja od rada i posla, propituje se koliko smo danas daleko odmakli od erosa i tijela uopće. U isto vrijeme otvara se pitanje radnih uvjeta općenito, ekonomije i zahtjeva tržišta, margina i središta moći, želja i strahova, snova i realnosti.
Društvo iskorištava seksualni rad i uživa u njemu onoliko koliko ga moralizira i prezire. Kada razmišljamo o seksualnom radu, podrazumijevamo razmjenu usluge za novac. No, koja je zapravo puna cijena i tko ju plaća? Klijenti, ili seksualni radnici i radnice svojim društvenim statusom, svakodnevnom stigmatizacijom,nepostojećom socijalnom zaštitom, pravnom nesigurnošću i mnogim drugim rizicima posla.
Prostitucija je konfliktno i složeno područje koje presijeca razna pitanja ekonomske, etičke, pravne,religijske, rodne i klasne naravi. Sklizak je to teren za vladajuće strukture, teorije, pa i same civilne ljudskopravaške organizacije oko pitanja njena uređenja i asimilacije. Dok Hrvatska inercijom zauzima konzervativni stav o ilegalnoj prostituciji, seksualni je rad u Argentini dozvoljen, a manjak regulacije nadomješten je visokom razinom organiziranosti seksualnih radnika kroz sindikate još od 1994. godine, koji čine značajne korake u borbi za pravednije i bolje životne i radne uvjete seksualnih radnika.
Autori: Bruno Isaković & Nataša Rajković
Izvođači i koautori: Juan Ejemplo, Leandra Atenea Levine Hidalgo, Pichón Reyna, Sofía Tramazaygues
Prijevod: Nikolina Židek
Produkcija: Domino
Koprodukcija: Drugo more, Malo Sutra, EPK 2020
Bruno Isaković je koreograf, plesač, performer i plesni pedagog. Diplomirao je suvremeni ples u Amsterdam School of the Arts 2009. godine. Dobitnik je nagrade žirija za najbolju solo izvedbu na Solo Dance međunarodnom festivalu u Budimpešti te nagrade struke za najboljeg koreografa (“Nečastive”, 2016). Solo izvedbom Denuded (2013.) nastupa diljem svijeta, od New Yorka, Brazila, Tokia, Londona, Sao Paola do Hobarta. Umjetnički je direktor Sounded Bodies festivala u Zagrebu.
Nataša Rajković je kazališna redateljica, dramaturginja, producentica i bivša ravnateljica Kulture promjene Studentskog centra pri Sveučilištu u Zagrebu. Od 2021. profesorica je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U suradnji s redateljem Bobom Jelčićem razvija autorski kazališni koncept te ostvaruje izvedbe koje su internacionalno prepoznate i prikazane diljem Europe. Predstave u koprodukciji Kulture promjene, višestruko nagrađivane na interancionalnoj razini, postavile su temelje nove generacije hrvatskih umjetnika različitih područja djelovanja.