Znakovit je naslov predstave, ne samo jer daje naslutiti da ona svoju inicijalnu referentnu točku traži u liku, djelu i mitologiji Davida Bowiea, već jer “herojima” otvara mogućnost postojanja u nekim drugim dimenzijama. U potrebi da pobjegnemo od lavine informacija s kojima se suočavamo svakodnevno i od odgovornosti prema prijetnjama koje trenutno bacaju sjenu na našu planetu mi se okrećemo prema zvijezdama i bježimo u svemir. Prepoznatljiv stih “we could be heroes, just for one day” ne ostavlja nas samo u domeni lake pop pjesme koja nam ne izlazi iz glave već prerasta u poruku koja nam dolazi iz naše vlastite budućnosti.

Autorski i kreativni tim ove predstave istražuje povezanost onoga što gledamo na sceni i onoga što najčešće ne vidimo u sebi. Neizbježno dolazimo do moralnog i etičkog smisla današnjih heroja, jer sve dublje moramo kopati u svojim generacijskim posrtanjima da bismo rekonstruirali onakvu sliku svijeta koja bi nas natjerala da zaista povjerujemo onima koji ga strastveno žele spasiti. Ova nas predstava vodi na putanju propitivanja kakve su to naše revolucije danas i kakve (anti)heroje zapravo zazivaju?

Autori: Bruno Isaković i Mia Zalukar
Izvode: Gendis Putri Kartini i Mateja Miković
Oblikovanje zvuka: Hrvoje Nikšić
Oblikovanje svjetla: Saša Fistrić
Tekst: Lidija Deduš
Kostimografija: Ana Fucijaš
Oblikovanje videa: Dragan Đokić
Asistentica heroja: Lucija Barišić
Produkcija: Malo sutra i Domino
Partner: Zagrebački plesni centar

The post Heroes appeared first on Malo Sutra.

Na prvi pogled, ‘Kill Bill’ jest film o snažnoj ženskoj protagonistkinji, ‘Mladenki’, ali ipak lišenoj bilo kakvih obilježja, osim vizualnih, koji bi je činili ženom. ‘Mladenku’ se najbolje može opisati kao krvožednu osvetnicu nadljudskih sposobnosti, ponešto simplificiranog psihološkog profila, ali zato čvrstih moralnih stavova i vrlo privlačnog izgleda. Ona je zabavna fantazija. Štoviše, ona ima više zajedničkog sa žanrovskim westernima ili borilačkim filmovima te je definirana kroz viziju muškog režijskog oka. Specifičnost toga dodatno zamagljuje realno problematičan odnos Ume Thurman s Tarantinom pri radu na filmu, koji je naknadno izazvao cijeli niz pitanja o granicama i fleksibilnosti prirode odnosa glumice s redateljem, koji čak pri kreiranju na prvi pogled snažne protagonistkinje, postaje mjesto toksične igre moći.

Zalukar i Isaković u prvome dijelu svog double-billa Kill B, analiziraju i razgrađuju taj princip, puneći jasne i prepoznatljive vizualne reference svojim vlastitim pitanjima i problemima u stvaranju, osobito se pritom fokusirajući na svoj specifičan odnos plesačice i koreografa. Taj odnos, iako nikad nije doveden do tako ekstremnih situacija kao onih na koje se izvedbeno naslanjaju, za njih intimno uvijek predstavlja potencijal da postane nepodnošljivi poligon neprestanog pregovaranja (i prigovaranja), nesvjesnog patroniziranja, te konstantne borbe za emancipaciju vlastitog glasa i vizije unutar kompleksnog intimno-poslovnog stvaralačkog procesa.

Autori / izvedba: Bruno Isaković, Mia Zalukar
Dramaturgija: Vedrana Klepica
Oblikovanje zvuka: Hrvoje Nikšić
Oblikovanje svjetla: Sasa Fistric
Kostimografija / scenografija: Zdravka Ivandija Kirigin
Fotografija: Hrvoje Zalukar
Produkcija: Malo Sutra
Koprodukcija: Udruga Domino
Suradnja: Zagrebački plesni centar

The post Kill B. appeared first on Malo Sutra.

Predstava Bestjelesno prevodi u izvedbeni pokret utjecaj krize na javni prostor, na društvo, na tijelo, na predstavu samu. Prostori se mjere mogućnostima razmaka među ljudima, stvaraju se novi protokoli ponašanja, miješaju se značenja slobode i odgovornosti. Srž transformacija kroz koje prolazimo prikazujemo pokretom koji je zaražen mehanizmima prihvaćanja nove stvarnosti. Krećemo se nećkajući se, zalazimo u ludilo, protestiramo bijesni, u sukobu smo sa svime, ne vjerujemo nikome, izmoreni smo i pokoreni. Krećemo se opterećeni nadom u povratak na staro, na ono što znamo kao normalno. Krećemo se do iscrpljivanja, a ono je zadnja točka prije prihvaćanja nove stvarnosti. Takvi sjedimo u prostoru, promijenjeni, maskirani, novi, normalni. Bestjelesni.

Autori: Mia Zalukar, Bruno Isaković
Muzičko oblikovanje: Hrvoje Nikšić / Kramasonik
Kostimografija: Ana Fucijaš
Izrada kostima: Aleksandra Jurisić Rastović
Oblikovanje svjetla: Marino Frankola
Dizajn plakata: Designed Motion * Web Design
Produkcija: Malo Sutra, Udruga Domino
Podrška: Zagrebački plesni centar
Teaser / photo: Neven Petrović

The post Bestjelesno appeared first on Malo Sutra.

Na kišni i tmurni dan, negdje na margini grada, odvija se glamurozan sprovod na kojem nema baš previše ožalošćenih. Štoviše, čini se da su svi dobre volje, naspavani i s istančanim modnim ukusom. Nitko zapravo nije umro, više su neke taštine ustrijeljene i pokopane, odnosno određene strane su proglasile strateško povlačenje u sada već višegodišnjoj debati. Debati koja uključuje propitkivanje međusobnog uvažavanja, suptilnih mehanizama manipulacije, dominacije i otpora.

Nastavljajući se na svoj prethodni projekt ‘Kill B.’, Mia Zalukar i Bruno Isaković kroz pop reference i poigravanje s vizualnim i izvedbenim arhetipovima nastavljaju svoj ‘double bill’ o odnosima moći između muškarca i žene, odnosno izvođača i izvođačice na sceni, pretvarajući izvedbeno u privatno i obrnuto, dovodeći u pitanje uopće istinitost situacije koje igraju, s razlikom da ovoga puta odlaze korak dalje preispitujući omjere vlastitih autorskih doprinosa u projektu koji stvaraju, kao i pravo da govore u tuđe ime. U predstavi Bill is dead postavljaju se pitanja kako se manipulira uvjetovanom strukturom odnosa moći, kome je kompromis gesta a kome obaveza te o tome da li je moguće da nitko nije uvjeren da je izvukao kraći kraj zavodljivo grade ovu bajku o smrti patrijarhata.

Autori: Bruno Isaković, Mia Zalukar
Dramaturgija: Vedrana Klepica
Oblikovanje svijetla: Saša Fistric
Oblikovanje zvuka: Hrvoje Nikšić
Kostimografija: Ana Fucijaš
Produkcija: Malo Sutra, Tjedan Suvremenog Plesa, Udruga Domino
Partner: Zagrebački plesni centar

The post Bill is dead appeared first on Malo Sutra.

Odjednom odasvuda rastvara složenu strukturu naših odluka i kroz njihove procijepe pojačava vidljivost onoga što nije naočigled prisutno.

Autori i izvedba: Mia Zalukar i Bruno Isaković
Dramaturgija: Katarina Pejović
Video dizajn: Dora Đurkesac
Audio dizajn: Bruno Isaković
Kostimografija: Ida Čvek
Produkcija: Perforacije 2017.
Partner: Zagrebački plesni centar / Zagreb Dance Center
Financijska potpora: Ministarstvo kulture RH, The Sasion Foundation Japan

The post Odjednom odasvuda appeared first on Malo Sutra.

Drhtaji dijele tijelo na ono izvana i iznutra, a različite amplitude tih vibracija su operatori te podjele. Prožimajući samu granicu oni istovremeno stvaraju vezu između pokreta i tijela. Intezitet vibracije se tako upisuje u tijelo, na točku tjelesne emisije, bilo da se nalazi u nezgrapnoj unutrašnjosti bilo da napušta tijelo ili dolazi izvana – ona postoji baš u tom prijelazu. To postavlja zahtjev za jednom novom topologijom, ili novom ontologijom gdje vibrirajuće tijelo definira granicu između svijeta oko nas i nas samih.

Tresemo se od straha, hladnoće ili fizičke slabosti. 
Osjećaj anksioznosti je popraćen tjelesnom drhtavicom. 
Iskazujemo neodobravanje, neslaganje ili nesigurnost tako što protresemo glavu lijevo-desno. Da bismo naznačili odobrenje, potvrdu ili prihvaćanje, činimo to kimanjem.
Snažni smijeh tijera tijelo u grčevite kontrakcije mišića. 
Uznemirujući udarac nas od šoka prožima tremorom. 
Prilikom zemljotresa se instiktivno i sami uzburkamo kao što snažni događaji znaju protresti same temelje društva. 
Protresemo ramenima kako bismo se opustili. 
Drhćemo od uzbuđenja i skaćemo od veselja.
Uživamo u seksualnom podrhtavanju. 
Tresemo se od bijesa kad nas iskoriste, a ponekad smo protreseni prije upotrebe.
Slušajući glazbu naše tijelo slijedi njen ritam.

Naše (re)akcije su satkane od vibracija koje neprestano izmjenjuju svoj intezitet i nose u sebi komunikativan element prema neposrednoj okolini kao i o načinu na koji (ne)propuštamo vanjski svijet prema vlastitoj srži. Instiktivno reagiramo na izvor i smjer podrhtavanja što prolazi kroz našu svijest, tijelo, prostor oko nas, kao i kroz samu strukturu društva. Svi elementi tih vibracija, drhtaja, tremora, tréšnji, kao i njihovi razlozi, stoje već upisani u našu intuiciju. 

Shake it off kroz titraj ponavljajuće akcije neprekidno (ra)stvara međuovisnost izvedbenih tijela i zasićuje prostor sa značenjima i pokretom koji neprestano treperi. Koji nas zaokuplja fizički i emocionalno. Onako kao što se potres, pucanj, orgazam, hladan tuš, pogled ili poljubac, nagli pad, vrisak, muzika i sve što vibrira sinkronizira sa nečime u nama, stvori nalet adrenalina te nas vodi na put u nepoznato.

Autori: Bruno Isaković, Mia Zalukar
Asistentica: Ana Mrak
Izvode: Josipa Bubaš, Silvija Dogan, Stipe Gugić, Mirel Huskić, Maja Jakuš-Mejarec, Mateja Miković, Liber Pazameta, Tanja Puklek, Pavle Vrkljan, Mia Zalukar
Dizajn rasvjete: Saša Fistrić
Oblikovanje zvuka: Alen and Nenad Sinkauz
Premijera: 6.6.2018.
Produkcija: Malo Sutra, Domino, Tjedan suvremenog plesa 2018
Partner: Zagrebački plesni centar
Financijska potpora: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Dizajn plakata: Bruno Isaković
Trajanje: 70 min

The post Shake it off appeared first on Malo Sutra.

Suočavanje s pozicijom stranca. Stranca unutar državnog aparatusa. Unutar profesije. Unutar vlastite obitelji. Na sceni.
Izvedbena potraga za mjestom koje bi moglo odoljeti svim nepoznanicama koje taj stranac dovodi sa sobom. Mjestom u koje bi se tijelo moglo utisnuti. Stopiti. Srasti. Bar na koji trenutak zaboraviti na vlastitu nestalnost. Mjestom koje bi mogli nazvati domom.
No potraga, a povremeno i lutanje, kao rezultat/materijal/zadatak – nudi ranjivost. Ranjivost opterećenu utezima sinonima poput – slabost, nesigurnost, nesavršenost, nemoć… dok s druge strane njene opreke djeluju tako pozivajuće. Ugodno. No željeno mjesto ne nalazi se u tim polaritetima koji se tek što ostanemo nešto dulje s njima krenu urušavati sami u sebe.
Možemo li se umjesto u krajnosti smjestiti u prostranstvo između njih – u ranjivost kao otvorenost? Kao kapacitet za primiti, dati i otpustiti? Neke dane kao vrstu otpora i borbe, a druge dane kao potreban nam odmak? Istovremeno pokretačku i paralizirajuću silu, čije trenje nas potiče da pokušamo opet. Dići slušalicu kad s druge strane linije ne čujemo glas. Poslati zahvalu na odbijenicu. Približiti se onima koji izmiču. Prigrliti lutajućeg stranca u sebi.

Koncept: Mia Zalukar
Koreografija: Mia Zalukar u suradnji sa Jovanom Zelenović
Izvedba: Jovana Zelenović
Dramaturgija: Nikolina Rafaj
Kostimografija: Ana Fucijaš
Izrada kostima: Aleksandra Jurisic Rastovic (t.w.e.n.t.y.t.w.o)
Glazba: Hrvoje Nikšić
Svjetla: Marino Frankola
Fotografija: Hrvoje Zalukar
Dizajn plakata: Design motion
Produkcija: Malo sutra
Koprodukcija: Udruga Domino, Mjesni odbor Voćarska
Premijera predstave u sklopu Festivala Perforacija

The post Vulnera appeared first on Malo Sutra.