Bestjelesno. Prazan prostor pred nama označava mogućnosti na koje smo bili navikli, snove koje trebamo ostvariti i, naravno, predstave koje želimo napraviti. Međutim, prostorom se polako širi promjena još nepoznatih posljedica koja zahvaća sve što znamo, mi koji postajemo i svjedoci, i sudionici, i žrtve, i krivci. U jeku smo pandemije i mogućnosti na koje smo navikli se sužavaju, životi ostaju neisplanirani, ne sanjamo više budućnost koju trebamo ostvariti, nego prošlost kojoj se želimo vratiti.
Predstava Bestjelesno prevodi u izvedbeni pokret utjecaj krize na javni prostor, na društvo, na tijelo, na predstavu samu. Prostori se mjere mogućnostima razmaka među ljudima, stvaraju se novi protokoli ponašanja, miješaju se značenja slobode i odgovornosti. Srž transformacija kroz koje prolazimo prikazujemo pokretom koji je zaražen mehanizmima prihvaćanja nove stvarnosti. Krećemo se nećkajući se, zalazimo u ludilo, protestiramo bijesni, u sukobu smo sa svime, ne vjerujemo nikome, izmoreni smo i pokoreni. Krećemo se opterećeni nadom u povratak na staro, na ono što znamo kao normalno. Krećemo se do iscrpljivanja, a ono je zadnja točka prije prihvaćanja nove stvarnosti. Takvi sjedimo u prostoru, promijenjeni, maskirani, novi, normalni. Bestjelesni.
Autori: Mia Zalukar, Bruno Isaković
Muzičko oblikovanje: Hrvoje Nikšić / Kramasonik
Kostimografija: Ana Fucijaš
Izrada kostima: Aleksandra Jurisić Rastović
Oblikovanje svjetla: Marino Frankola
Dizajn plakata: Designed Motion * Web Design
Produkcija: Malo Sutra, Udruga Domino
Podrška: Zagrebački plesni centar
Teaser / photo: Neven Petrović