Vulnera

Plesna predstava

By malosutra

Vulnera

Jedino u ravnini gubitka dragih ljudi mi je gubitak tjelesnih funkcija.
Čupao me, grizao, zabijao nokte u lice dok nisam počela plakati jer ne mogu ništa. On je samo dijete koje isprobava moje granice.
Kad sam sama doma navečer trzam se na svaki zvuk i zamišljam scenarije iz horor filma.
Danas sam se probudila u suzama.
Otpor ne pružam, a ako ga pružam on dolazi u vidu rada, stalnog rada… ali možda baš tim radom i podržavam sistem kojem se suprotstavljam.
Sagorijevam.
Želim reći. Suprotstaviti se. Pitati. Zastati. Ponoviti. Ne složiti se. Zagrliti. Plakati. Otići. – Šutim. Ne djelujem.
Strahujem.

– Jovana, Mia, Nikolina

Suočavanje s pozicijom stranca. Stranca unutar državnog aparatusa. Unutar profesije. Unutar vlastite obitelji. Na sceni.
Izvedbena potraga za mjestom koje bi moglo odoljeti svim nepoznanicama koje taj stranac dovodi sa sobom. Mjestom u koje bi se tijelo moglo utisnuti. Stopiti. Srasti. Bar na koji trenutak zaboraviti na vlastitu nestalnost. Mjestom koje bi mogli nazvati domom.
No potraga, a povremeno i lutanje, kao rezultat/materijal/zadatak – nudi ranjivost. Ranjivost opterećenu utezima sinonima poput – slabost, nesigurnost, nesavršenost, nemoć… dok s druge strane njene opreke djeluju tako pozivajuće. Ugodno. No željeno mjesto ne nalazi se u tim polaritetima koji se tek što ostanemo nešto dulje s njima krenu urušavati sami u sebe.
Možemo li se umjesto u krajnosti smjestiti u prostranstvo između njih – u ranjivost kao otvorenost? Kao kapacitet za primiti, dati i otpustiti? Neke dane kao vrstu otpora i borbe, a druge dane kao potreban nam odmak? Istovremeno pokretačku i paralizirajuću silu, čije trenje nas potiče da pokušamo opet. Dići slušalicu kad s druge strane linije ne čujemo glas. Poslati zahvalu na odbijenicu. Približiti se onima koji izmiču. Prigrliti lutajućeg stranca u sebi.

Koncept: Mia Zalukar
Koreografija: Mia Zalukar u suradnji sa Jovanom Zelenović
Izvedba: Jovana Zelenović
Dramaturgija: Nikolina Rafaj
Kostimografija: Ana Fucijaš
Izrada kostima: Aleksandra Jurisic Rastovic (t.w.e.n.t.y.t.w.o)
Glazba: Hrvoje Nikšić
Svjetla: Marino Frankola
Fotografija: Hrvoje Zalukar
Dizajn plakata: Design motion
Produkcija: Malo sutra
Koprodukcija: Udruga Domino, Mjesni odbor Voćarska
Premijera predstave u sklopu Festivala Perforacija